Umjetnost je sve ono sto nije prirodno. Dakle. Ne raste samo od sebe, odnosno, sve ono sto ne nastaje prirodnim razmnozavanjem. Uvjetno ona nema nikakvu svrhu. Bolje receno. Ona nema uporabnu vrijednost. Ona sama po sebi pobudzuje osjecaje. Moze se reci da je ona misao koja ima zelju da se opredmeti u rijec, zvuk, pokret i predmet.
Ona je prastara, ona je trajnost.
Dijeli se na dva pravca: Pravac istrazivanja vjestine i pravac istrazivanja sebe.
Pravac istrazivanja sebe ili primordijaran ne uci se u skoli. Uci se na svim drugim mjestima na takav nacin da se istrazi i opredmeti vlastita misao.
U pocetku cjelokupna umjetnost bila je primordijarna. Sve do pojave prvih ucitelja, kada se javlja pravac istrazivanja vjestina.

Znacajke primordijarnog pravca

Prvenstveno se stvara zbog ljubavi prema onome sto se zeli stvoriti.
Zahtjeva cjelokupno vrijeme bivstvovanja umjetnika i odvajanje od glavnog toka misli civilizacije u kojoj zivi umjetnik. Bez obzira da li je odvajanje svjesno ili nesvjesno, ili je odvajanje uvjetovano okolnostima.
Ovo ne znaci da umjetnik zivi u izolaciji.
On jednostavno svoje vrijeme gleda svojim ocima, pise svojim rijecima, pjeva svojim pjesmama, plese svojim pokretima, crta svojim crtama...